Poezija u stripu

Da poezija nije namijenjena samo za čitanje, pokazali su petaši sudjelujući u školskom projektu „Poezija u stripu”. Oni su nakon interpretacije poznate pjesme Dragutina Tadijanovića „Nosim sve torbe a nisam magarac” na satu Hrvatskoga jezika, dobili zadatak Tadijanovićeve stihove prilagoditi novom mediju – stripu i to na satu Likovne kulture. Tako su poznate stihove o dječaku, koji nije magarac jer nosi sve torbe zbog djevojčice Jele, pretočili u slike/kvadrate i oblačiće. Koliko su bili uspješni strip crtači, najbolje ćete procijeniti sami. 

Nosim sve torbe a nisam magarac

Ja se ne volim ni s kim tući
I nikad neću da dotaknem
Kad me nagovaraju i kažu:
Ne smiješ dodirnuti njegovo uho.

Kad nas učitelj pusti iz škole
Najprije idemo svi u redu,
A poslije, čim nas ne vidi više,
Tuku se s onima iz drugog sela.

Ja ne volim o tome ni govoriti.
Meni je najdraže kad idemo kući
A netko vikne: Tko će bit magarac?
Ja onda kažem: Metnite na me torbe!

I svi na moja ramena povješaju.
A meni nije teško, jer znam da nosim
I Jelinu torbu.Mogao bih za nju
Da nosim, sigurno,trideset i tri torbe.

Al nikom ne bih priznao da sve nosim
Zbog Jele!...Koji možda o meni misli da sam
Magarac pravi, znam: vara se, i ne zna...
Magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši.

Dragurin Tadijanović